Što financijski izvještaji zapravo kažu o likvidnosti tvrtke

Profitabilna tvrtka može bankrotirati. Ta rečenica šokira početnike, ali iskusni analitičari znaju da je nelikvidnost — ne neprofitabilnost — najčešći neposredni uzrok poslovnog propasta. Likvidnost se mjeri sposobnošću tvrtke da podmiri kratkoročne obveze bez prodaje dugoročne imovine, i postoji više načina da se ta sposobnost kvantificira, svaki s drugačijim pretpostavkama. Current ratio dijeli kratkoročnu imovinu s kratkoročnim obvezama: vrijednost iznad 1,5 obično se smatra zdravom, ali taj broj sam po sebi može zavarati. Ako je kratkoročna imovina pretežno zaliha robe čija je prodaja neizvjesna, current ratio od 2,0 ne pruža onoliko sigurnosti koliko izgleda. Quick ratio rješava taj problem isključivanjem zaliha iz brojnika — ostaje samo gotovina, kratkoročne investicije i potraživanja. To je konzervativnija mjera, primjerenije usporediva između industrija s različitim ciklusima zaliha. Ali ni quick ratio nije dovoljan bez pogleda na novčani tok iz poslovanja. Tvrtka može imati visok quick ratio i istovremeno kontinuirano trošiti gotovinu jer njena operativna aktivnost ne generira pozitivan tok — što je dugoročno neodrživo. Kombinacija ove tri mjere, promatrana kroz nekoliko uzastopnih kvartala, daje daleko pouzdaniju sliku likvidnosne pozicije nego ijedan od njih zasebno. Posebno je korisno pratiti trend: tvrtka čiji se quick ratio smanjuje tri kvartala zaredom, čak i ako je još uvijek iznad 1,0, zaslužuje detaljniju provjeru. Analiza likvidnosti nije jednokratna fotografija — to je film koji traži gledanje u cjelini.